PREDRASUDE
Koliko se puta čovjek može truditi
učiniti svijet barem malo boljim
nego što ga je našao,
a bližnji ga znaju ismijati i izvrijeđati.
Daje sve od sebe, svaki atom svoje snage
da nešto pokaže, dokaže ili daruje drugom čovjeku,
a za uzvrat dobije pogrdu i neprihvaćanje
zbog nekog nametnutog mišljenja,
predrasuda koje oslabljuju bistrinu pogleda
i međuljudske odnose.
Kada u srcu čovjeka vladaju predrasude,
onda taj čovjek živi u svom izmišljenom svijetu
koji teško dopušta ikakve promjene.
A onome koji želi darovati svoje najbolje
što ima i zna u takvom svijetu
ostaje molitva
da ga ljudi ipak pokušaju razumjeti,
da se ne ravnaju po svojim predrasudama,
da ga saslušaju i tek onda prosude
njegove misli i djela.
S ljudskim se predrasudama susreo i Isus.
Nisu Ga prihvaćali Njegovi Nazarećani.
Iako se glas o Njemu širio po svim poznatim krajevima, iako su Ga čuli kako govori, vidjeli što čini, nisu Ga prihvatili nego odmahivali rukama, vrtjeli glavama u bijesu i raspravljali: "Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev i Josipov i ludin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" Tako je bio blizu njih, a opet tako daleko. Žalosno je bilo Isusovo srce koje kuca za svakoga, koje želi svima pružiti radost Kraljevstva nebeskog. Znam li i ja biti poput nevjernih Nazarećana, pun neutemeljenih predrasuda? Plače li netko u mojoj blizini zbog mojih predrasuda i krivih mišljenja?
Josip Šimunović
.gif)
