"' Ova svetkovina izričite crkvenosti ušla je u rimska liturgiju mnogo ranije nego svetkovina Božića. Služba riječi govori nam o “dva stupa'' Crkve, Petar - "kamen temeljac" i Pavao - "posuda izabranja. Prvo čitanje nam donosi Petra utamniči, znak progonjene Crkve.Drugo nam donosi .kratku, oporuku, bolje rećisažetak dragocjen vjerovjesničkog misionarskog djelovanja Pavla. Evanđelje nam donosi veliko obećanje: Krist će na Petrovoj vjeri, kao :na.sigurnoj i čvrstoj Pećini sagraditi svoju crkvu, koja će biti.. neuništiva, vječna: "I vrata paklena, neće je nadvladati!''Njemu predaje ključeve kraljevstva, nebeskoga, nauk, vodstvo, spasenje, Petar postaje na zemlji predstavnik,.vidljivi nainjesnik Krista. Zato je današnja svetkovina blagdan Crkve koja se rađa. Petar je znak općenitosti i jedinstva Crkve, čitanja nam govore o temeljnim značajkama istinitog apostola Krista i njegove Crkve.
Učenik je uvijek pozvan od Krista. Anđeo vodi Petra iz tamnice da nastavi naviještati Krista i svjedočiti. Pavao gledajući na svoj misionarski rad može reći: "Gospodin mi je bio blizu i jačao me." Evanđelje nam donosi Kristovo obećanje primata Petru:'Ti si Petar-Stijena!" Ime u semitskom izriče osobu i poslanje, ulogu koju će Petar imati u mesijanskom naumu; Petar će biti ternelj jedinstva mesijanske zajednice.
Taj poziv nije proizveden na temelju biološkog nasljeđa niti iz socijalno-ekonomskih potreba, već je dar-milost nebeskog Oca. Poziv i poslanje u Crkvi uvijek su milost, jer su dioništvo na ulozi samog Krista koji je "pećina", temelj, "ugaoni kamen" Crkve (Mt 21,42-44; 1 Pt*2,4-S; 1 Kor 3, 11).
Crkva će biti uvijek odbačena i progonjena od predrasuda, ideologija, tiranija. U prvom Čitanju imamo kako je Petar je bio bačen u tamnicu, predan četirima stražarima da ga čuvaju, a Jakov je mačem pogubljen. Pavlov je život jedna borba, jedna trka, plovidba po uzburkanom moru, krv prolivena kao žrtveni prinos; život mu je bio stalno, u opasnosti da ga progutaju "lavlja usta"
U obećanju Petru Isus.spominje: " I Vrata paklena. neć e je nadvladati", Kraljevstvo smrti, sile zla, sotona nastojat će se sručiti na Crkvu, ali uzalud. Pakao će biti pobijeđen.
Crkva će biti uvijek pobjednica. Čitanja to već najavljuju. Petru "verige spadoše s ruku", Pavao je "izbavljen od lavljih usta" 'Vrata paklena neće je nadvladati. Taj proglas povjerenja apostola i Crkve lijepo tumači sv. Terezija Avilska: "Neka te ništa ne uznemiruje, ništa ne žalosti, sve prolazi, samo Bog se ne mijenja. Strpljivost sve postiže. Tko posjeduje Boga njemu ništa ne manjka": sam Bog dostaje. Svečanost je Crkve. U prvom Čitanju se ističe: “Crkva je. Neprestano molila Boga za Petra''. Znači da je Petar priznat voditelj jeruzalemske zajednice. Bog će dati vjernom službeniku "vijenac pravednosti". U Petru imame vidljiv znak nevidljive Kristove prisutnosti među svojima. Crkva je tijekom povijesti izložena olujama zla, progonstvima, mržnji, ali ona se pojavljuje uvijek kao ona koja oprašta, znak ljubavi u svijetu. I svaki vjernik, mora biti znak ljubavi u ovom svijetu rastrganom mržnjom, osvetom, terorizmom. Moramo čovjeku pristupiti kao čovjeku, osobi, s ljubavlju srca, Kristova srca, a ne samo kao sudioniku, kao suputniku u društvu, kao članu organizacije, drugu u uredu, građaninu, nego da u njemu susretnemo dijete Božje i brata u Isusu Kristu.
(
Celestin Tomić: Stol riječi, 4 453-455)
.gif)
