Prije nego je završila školska godina, krenuli su godišnji odmori. Planovi su se stvarali već tjednima prije. Svi koji mogu promijenit će mjesto boravka barem nekoliko tjedana. I sama promjena aktivnosti dobro dođe.
Praznici i blagdani tijekom godine, pravo su psvježenje. Da nije božičnog i uskrsnog ciklusa liturgijske godine sa svim pripremama i događanjima koja unose živome promjene tko bi izdržao! Obavljanje istih svakodnevnih poslova dovodi do zasićenja. Od toga nas još spašavaju školski praznici državni praznici, godišnji odmori, slobodni dan

Osama

Isus je svojim učenicima govorio o potrebi i važnosti odmora: Hajdete i vi u osamu i otpočinite malo. Evanđelisti bilježe kako se on sam s lakoćom i zadovoljstvom povlačio u osamu. Osobito onda kada ga se željelo nagovoriti na nešto što je njemu strano. Ipak u toj samoći nikad nije bio osamljen jer je nalazio vrijeme za molitvu i zajedništvo s Ocem nebeskim. Iz molitve je onda dolazila sposobnost prihvaćanja Očeve volje. U Getsemanskom vrtu vidimo da to nije bilo jednostavno ni ugodno

Molitva

U trenucima osamljenosti i molitve Isus stvara osobiti odnos: s nebeskim Ocem. Zar niste znali da mi je biti u onome što je Oca, mojega?, prva je zapisana riječ s njegovih usana kada su ga roditelji našli u hramu. Posljednja je: Oče u ruke tvoje predajem duh svoj. I današnji evanđeoski odlomak izražava tu osobitu, jednostavnu i prevažnu istinu koju Gospodin ostavlja svojima: Otac se brine za vas. Isus upućuje na Duha Očeva. Duh je onaj koji oživljava smrtno čovjekovo tijelo. Bez Božjega stvaralačkog daha ne bi bilo živoga čovjeka. Bez Duha čovjek je ne samo umoran nego i mrtav.
Prvi kršćani su bili svjesni da bez Gospodina i njegova Dana ne mogu živjeti. Nedjelja je dan koji daje smisao i ljudskom radu i zasluženom odmaranju. Zato nedjelja nema cijene. Tu se očituje vrijednost same slobode kao dara Božjega. Premalo je da nedjelja bude samo
week - end, kraj tjedna, odnosno trgovačko-poslovni dan. Sadašnji Papa naglašava da samo Bog našem slobodnom vremenu može dati pravi smisao.
Jedna osobitost našega vremena su depresije. To je posljedica ravndušnosti, nezainteresiranosti i neodgovornosti. Taj osjećaj nekorisnosti zbog duhovne praznine pogađa i one koji rade i koji planiraju slobodno vrijeme. Život sa svojim poteškoćama postane i jaram i breme. Nijednog ni drugog se ne možeš osloboditi iz jednostavnog razloga što si čovjek. Mnogi danas pametno u svoje odmore uklapaju razne seminare, duhovite vježbe, duhovne obnove, posjete svetištima, hodočašća i traže načine kako bi duhovne rane brže zacijelile. Netko je dobro preveo: gladak umjesto sladak, jer se jaram tijekom upotrebe izliže te više ne žulja i ne stvara rane.

Kako razumjeti

Papa Benedikt potiče da se u svoje planiranje vremena uvijek stavi i susret s Isusom. To se uvijek isplati. Makar se to nekima čini gubljenje vremena, prokušano je i točno. Mir duše je najveće blago. Postiže se, ne na silu, ne novcem, nego blagošću i poniznošću. Samo s Isusom se teret može nositi s radošću. Tu je tajna lakog tereta i prikladnog jarma; Sam Isus je sakrament ljubavi Božje prema obamrlom čovjeku. A ljubav se ne shvaća razumijevanjem, ni domišljanjem, nego prihvaćanjem i uzvraćanjem. Očitovana ljubav ne postavlja pitanje Razumiješ li ljubav?, nego, Osjećaš li ljubav? I ljubiš li me? U činu pranja nogu na oproštajnoj večeri učenici nisu razumjeli Učitelja, ali su mu se divili. To je i nama ispit i uputa da svoje vrijeme i svoj život osmislimo i posvetimo divljenjem i slavljenjem onoga koji nas sve poziva k sebi.