lKr3, 5. 7-12 Rim 8, 28-30 Mt 13, 44-52

 

Služba riječi govori nam o mudrosti koja dolazi od Boga i vodi spasenju. Prvo čitanje donosi lijepu molitvu Salomovu, kojemu se Bog ukazuje u snu i kaže mu što želi da mu dade. I veoma razborito "sasvim mlad" Salomon moli da mu Bog poda "pronicavo srce" da može suditi narodu i razlikovati "dobro od zla". U stvari traži mudrost. Molitva se svidi Gospodinu budući prava mudrost vrijedi više od "duga života", "bogatstva", pobjeda nad        neprijateljima.
Mudrost utjelovljena, Isus Krist u prispodobama uči ljude potrebnu mudrost da postignu kraljevstvo nebesko. Prispodobe su snažne, pogađaju um i pokreću srce i volju na djelovanje.
Isus uspoređuje kraljevstvo nebesko s "blagom koje čovjek pronađe, sakrije, radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu"; s dragocjenim biserom koji trgovac pronađe, sve proda i kupi ga. U obje prispodobe imamo otkriće blaga: u prvoj čovjek ga slučajno pronađe, u drugoj trgovac svjesno traga za dragocjenim biserom. U obje: onaj koji nađe požuri da sve proda i da blago, odnosno biser kupi. U prvom slučaju pravno želi srediti stvar. U drugoj prispodobi trgovac konačno nađe traženi biser. U oba slučaja, sve se stavlja na kocku. Čovjekov se život mijenja. Sve u svijetu gubi vrijednost i važnost prema nebeskim dobrima.
Kraljevstvo Božje, Evanđelje, kršćanstvo, milost su i skriveno blago, ono je prisutno u svijetu. Mnogi ga imaju na domaku ali ga ne otkrivaju, ili ako ga otkriju ne vrednuju ga i više vole zemaljsko propadljivo blago i biserje koje je tako ništavno i propadljivo. Nemaju istinite mudrosti, ne posjeduju "srce mudro i razborito" te ne razlikuju "dobro od zla", vječno i prolazno, privid i stvarno.
Prispodoba o ribarskoj mreži koja zahvati svakovrsne ribe ukazuje na posljednji sud. Evanđeoski navještaj okuplja i dobre
i zle. Zli ovdje nisu, kao kod prispodobe o kukolju, kriomice ušli. I ovdje je naglašeno kako dijeljenje zlih od dobrih ne spada u povijesno vrijeme Crkve, nego će to biti ostvareno na svršetku svijeta. Anđeli će biti izvršioci suda i odijeliti će zle od praved­nika, i baciti zle u peć ognjenu.
U prispodobi imamo Isusov odgovor onima, koji ga napadaju daje okružen tipovima, koji prema farizejskom učenju morali bi biti isključeni, kao Matej carinik i Šimun zelot. U prispodobi osuđen je onaj rigorizam tipa montanista, donatista i sličnih zabluda koji uče da Crkvi pripadaju samo savršeni, duhovnjaci, čisti. Crkva Kristova slijedi svojeg Utemeljitelja i vođena Duhom Svetim nikoga ne odbija, i svakoga raskajanog prima ponovno u svoje krilo. I ovdje moramo imati na pameti: dok putujemo vremenom nema zacrtane crte između dobrih i zlih; dobri mogu postati grešnici, i grešnici mogu postati obraćenjem dobri. Između dobrih i zlih ne koči se još "provalija golema", te je moguć prijfelaz sjedne strane na drugu (usp. Lk 16,26 s.).
"Jeste li sve ovo razumjeli?", pita Isus učenike. "Razumjeti" znači ne samo shvatiti u misli, već to provesti u život. Isus takvog učenika uspoređuje s domaćinom koji iz svoje riznice iznosi "novo i staro", spasenjski nauk iz Novoga i Staroga zavjeta. Takvoga neće uznemirivati ni nužna odricanja, ni protivštine, jer zna da ne vrijedi zemaljska sreća nego vječna i da "Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube". (2. čit)

 

Izazov prispodoba

Isusov najizvorniji način govora i izražavanja jest govor u prispodobama. Ton i stil odiše ozračjem palestinskog svijeta. One su tu nastale. Svaka ima svoju poruku, svaka ima svoj izazov. Kraljevstvo je stvarnost koja se ne može svesti u neku
31 definiciju, niti u jednu prispodobu, i krije u sebi neizmjerno bogatstvo; zato Isus niže prispodobe koje jedna drugu osvjetljavaju, da istina Kraljevstva postane što jasnija.
Razumjeti prispodobe ne možemo čisto logički, intelektualno, apstraktno, nego životno, osobno, stvarno; ne hladno i ravno­dušno, već otvoreno da sine i u nas svjetlo Božje i mislimo ne svojim, nego Božjim mjerilima.
Prispodobe su izazov da se odlučimo i opredijelimo za kraljevstvo nebesko. Zemaljska dobra propadaju, moljac ih rastače i lopov nam ih oduzima. Nebeska dobra, dobra Kraljevstva nitko nam ne može oteti ni razoriti. Zato moramo spremni "sve" što imamo prodati da steknemo i sačuvamo to blago.
Prvo čitanje donosi nam dirljivu molitvu mladog kralja Salomona. Naslijedio je oca Davida. Dovršena je osvajačka epopeja, sada graditi državu, da bude "pravna država", za sve i svakog. Salomon je mlad, svjestan je da mu je povjereno kraljevstvo Božje a ne njegovo, da je Izrael Božji narod a ne njegov, daje on samo opunomoćenik. Stoga moli Gospodina da mu dade "pronicavo srce" da može pravično suditi, razlikovati "dobro od zla". I Bog mu usliša molbu. Nije tražio duga života, ni bogatstva, ni smrt svojih neprijatelja. To je uzor molitva i za nas, koji kao da drugo i ne znamo moliti nego da nam Bog dade zdravlje, bogatstvo, ukloni neprijatelje, umjesto da molimo ono glavno "srce mudro i razumno" koje će znati vrednovati zemaljske stvari i čeznuti za nebeskim.
Pavao u poslanici Rimljanima ističe Božju vjernost. U Sinu svojemu je ostvario spasenje. I mi u Kristu samo, ne svojim zaslugama, preobražavamo se u Božju djecu, što znači: ulazimo u zajedništvo života s Trojedinim Bogom.
Pavao veli: "koje predvidje, te i predodredi". Predestinacija (predodređen) e) ne znači da Bog jedne odabire, druge odbacuje, nego da nas Bog spašava i ljubi prvi i to ostvaruje u Isusu Kristu. U njemu nas stalno poziva, dok smo na putu prema svojoj vječnosti da se suobličimo Kristu.
Evanđelje nam donosi tri prispodobe: prve dvije o blagu i o biseru su slične, iako svaka ima svoju poruku. Prispodoba o ribarskoj mreži podsjeća nas na prispodobu o kukolju, govori o sudnjem danu.
Istočne i židovske priče rado pričaju o nalazu blaga. Matej nam donosi Isusovu prispodobu jednostavno i ozbiljno: blago je Kraljevstvo nebesko. I sretan nalaznik daje sve, da ga stekne, i spremanje sve njemu podložiti. U drugoj prispodobi trgovac traga za lijepim biserjem. I kad ga nađe, sve rasproda i kupi ga. U obje prispodobe treba izabrati istinito blago i lijepi biser, sve drugo treba spremno ostaviti, i samo to cijeniti kao jedino blago svojega života, što donosi konačno blaženstvo.
Prispodoba o ribarskoj mreži govori o Kraljevstvu koje ide k "punini" (puna mreža). Međutim, lučenje dobrih i loših riba ostvarit će se tek na svršetku svijeta. Do tada: u Crkvi, u obitelji, u našim društvenim odnosima neophodno nam je potrebna strpljivost, jer svaka osuda bližnjega može zaustaviti njegov rast i obraćenje. Tek na sudnjem danu otkrit će se tko su dobri, a tko su zli. I zli će biti bačeni u vječni oganj, a pravednici ulaze u slavu Trojedinog Boga.
Prispodobe su izazov za svakoga od nas: da cijenimo vrednote istinske, vječne, neuništive koje nam je donio Isus, da budemo strpljivi i ne sudimo druge, nego nastojimo svojim životom i riječju sve potaknuti da budu bolji, ljudskiji i svetiji.