»Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi« (Mt 5.6). Sveti i oni koji žele živjeti u Kristu moraju svoju čežnju uzdići prema toj hrani i moliti: »Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom« (Ps 42,2).
I mi, braćo moja, moramo na zemlji mrtviti svoje udove i živi kruh blagovati vjerom i ljubavlju prema Bogu; bez vjere, naime, nije moguće imati dijela kod toga kruha. Sam je Spasitelj sve zvao k sebi riječima: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni!« (Iv 7,37) i odmah je počeo govoriti o vjeri bez koje nitko ne može pristupiti toj hrani: »Koji vjeruje, kao što reče Pismo, rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe« (Iv 7,37-38). Zato je svojim riječima uvijek hranio apostole koji su vjerovali i prisutnošću im svojega božanstva udjeljivao život.

Onoj pak kanaanskoj ženi, koja još nije bila doprla do vjere, nije se dostojao ni odgovoriti, iako je uvelike trebala njegovu pomoć. Gospodin je tako postupio sigurno ne iz prezira prema njoj - inače ne bi bio ni otišao u krajeve Tira i Sidona - nego radije jer žena još nije vjerovala pa kao strankinja nije mogla uživati nikakvo pravo.
Braćo, s pravom je on tako postupao. Ništa joj nije koristilo moliti prije nego stoje primila vjeru jer je vjera morala nadahnjivati njezine molitve. Tko se obraća Gospodinu, prije svega mora imati vjere u njega; on će onda udijeliti ono što ga se moli. Apostol uči: »Bez vjere nije moguće omiliti Bogu« (Heb 11,6). Budući daje ona žena još bila bez vjere i k tome strankinja, Krist se izrazio onom poslovicom: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima« (Mt 15,26). No odmah zatim kada se obratio njoj koju je ponizio tako teškim riječima i kada je ona, oslobodivši se svojega poganstva, prispjela k vjeri, ne postupa s njom kao sa psićem nego kao s ljudskim bićem te joj reče: »O ženo! Velika je tvoja vjera!« (Mt 15,28). Netom je povjerovala, dao joj je nagradu za njezinu vjeru dodajući: »'Neka ti bude kako želiš.' I ozdravi joj kći toga časa« (Mt 15,28).