Današnje nas evanđelje izvješćuje o tome kako je Isus naučavao i kako su slušatelji bili zaneseni njegovim naukom. »Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast...«. Isus se ne mora oslanjati na neki ljudski autoritet. To je za Židove bilo neobično; pismoznanci su se u tumačenju Biblije uvijek oslanjali na autoritet učenih rabina, na tradiciju. Isus naprotiv govori iz svojeg vlastitog znanja i shvaćanja Boga. On ima drukčiji pogled na Boga nego pismoznanci. Kroz njegovo djelovanje očituje se posebna sila Božja. Upravo zato evanđelist donosi primjer kako je Isus oslobodio nekog jadnog čovjeka iz vlasti demona. Isusov navještaj kraljevstva Božjega smeta demonima. Zato demonova prepirka s Isusom: »Sto imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam tko si: Svetac Božji!« (1, 24).
Čovjek opsjednut nečistim duhom simbolizira otpor koji zle sile pružaju Isusu. Zli se osjeća ugroženim i brani se. Demon oslovljava Isusa po imenu i dapače ispovijeda: »Znam tko si ti: Svetac Božji!« Ovo ne smijemo shvatiti kao demonovu vjeroispovijed, kao da on sada ispovijeda da je Isus »Svetac Božji« to jest »Mesija«. Daleko od toga. Demon želi Isusa nadvladati. Smatra da je od njega jači. Prema semitskom shvaćanju onaj koji poznaje nečije ime ima nad njim vlast, jači je od njega. Iz demonova poznavanja Isusova imena zaključujemo da demon želi zavladati Isusom i spriječiti mu da ostvari Božje poslanje. Povrh toga, demon želi zaskočiti Isusa i spriječiti mu obred istjerivanja (egzorcizma) nečistog duha. Zato povika: »Sto ti imaš s nama...?« Suočen s demonovom agresivnošću Isus mora nešto poduzeti. Mora ga nadvladati, istjerati, uništiti njegovu moć i vlast nad čovjekom. Pritom se ne služi magijskim sredstvima kao njegovi suvremenici koji su istjerivali zle duhove iz opsjednutih ljudi. Isus želi pokazati i dokazati da je jači. Zato se služi samo svojom snažnom riječi: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh povika iza svega glasa i iziđe iz čovjeka. Biblijski su ljudi izgovorenoj riječi pripisivali posebnu snagu i moć: »Gospodnjom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova« (Ps 33, 6).
O istjerivanju demona Marko izvješćuje još u 5., 7. i 9. poglavlju. Opsjednutost demonom u Bibliji je česta pojava. Radi se o psihičkim bolestima. Evanđelist ne tumači narav tih bolesti, nego ukazuje na njihov uzrok, na zlo koje je čovjekom zavladalo. Izrazima »nečisti duh« ili »demon« Zidovi u Isusovo vrijeme nazivaju onu silu koja želi ljudima ovladati i nagoni ih da se ružno ponašaju i da čine zločine nad drugim ljudima. Zato Isus istjeruje demone. On zapravo istjeruje zlo iz čovjeka, donoseći čovjeku mir i radost, ljubav i nadu. Liječi čovjekovu dušu: oslobađa je unutarnjih sukoba, nereda i muka. Ako je duša zdrava, onda je često i tijelo zdravo.
Evanđelist želi opisom ovog prizora dokazati da je Isus Sin Božji. Zeli pokazati kako se Isus postupno ljudima očituje svojim čudesnim djelima kao onaj koji ima vlast nad nečistim dusima, kao onaj koji je došao ostvariti svijet novih odnosa među ljudima i između ljudi i Boga. Nažalost nisu to shvatili svi oni koji su ga slušali. Oni su se, istina, njemu divili, bili zaneseni njegovim naukom. »Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: 'Sto li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se!'«
Iz Markova je teksta očito da je Isus činio djela koja su njegovi suvremenici shvatili kao neku vrstu egzorcizma. To potvrđuju i Isusovi protivnici koji govore: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle!« (Mk 3, 22). Međutim, Isus je htio ovim čudesnim djelima nad demonima ukazati na to da je jači od svih demona i da je kraljevstvo Božje počelo djelovati (usp. Mt 11, 28). Bog pobjeđuje sve zle sile koje žele zavladati ljudima.
I danas ima mnogo ljudi koji trpe od raznih oblika psihičkih bolesti koje nastaju uslijed stresa ili neopravdanog i nerazjašnjenog straha. Ovaj biblijski izvještaj nam poručuje: Isus posjeduje vlast i nad demonima. On je jedini moćan izliječiti svaku psihičku bolest koja ima uzroke u nekom moralnom ili fizičkom zlu. Zato se mnogi duhovnici danas oslanjaju na poseban način lije­čenja pomoću molitve i ispovijedi (hagioterapija). Onaj koji se u potpunosti povjerava Isusu, nema se čega bojati.

Adalbert Rebić