Isus nailazi na veliko suprotstavljanje

Liturgijski tekst iz Evanđelja po Luki nastavak je izvješća o Isusovu nastupu u nazaretskoj sinagogi. Među slušateljstvom bilo je onih koji su se divili milini njegovih riječi i širini obzorja njegovih spasonosnih planova, ali bilo je više onih koji nisu mogli izići iz svoga mentalnog sklopa. Razmišljali su u ustaljenim kategorijama po kojima siromah treba ostati siromah, a tesar u svom zanatu. Sebe nisu mogli zamisliti kako će ostvarivati univerzalni oslobađajući i spasonosni projekt u kojem će biti zajedno sa svojim neprijateljima i porobljivačima. Poznajući njihove misli, Isus im je dao na znanje kako ono što on govori nije bolesno, već da oni trebaju ozdravljati od svojih predrasuda te izlaziti iz svoje uskogrudnosti, samodostatnosti i otvoriti se širini za koju su svjedočili i davni proroci, primjerice Ilija preko kojega je Bog spasio od smrtonosne gladi strankinju udovicu i njezina sina (vidi: 1 Kr 17,7-16), te njegov nasljednik Elizej preko kojega je Bog ozdravio od gube Naamana sirijskoga vojskovođu (vidi: 2 Kr 5,1-27), premda je u Izraelu bilo gladnih i gubavih koji su također trebali pomoći. Tim primjerima Isus je sumještanima svratio pozornost na širinu svoga pokreta, budući da je Božji spasonosni plan namijenjen svim ljudima. Slušateljstvo je uskipjelo od bijesa i namjeravalo ga likvidirati, ali po Božjem planu za to još nije bilo došlo pravo vrijeme.