Isus zove! Kakav je moj odgovor?
(Iv 10,1-10)

Molim za milost: da znam prihvatiti život koji Isus nudi, život u Isusovu obilju!

Reče Isus... »Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tudincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«
Nedjelja je Dobrog Pastira. Danas u cijeloj Crkvi molimo za duhovna zvanja. To je prvo što trebamo činiti i što Isus traži od nas. »Molite gospodara žetve...« Taj poziv odjekuje od Isusova vremena do ovoga, našega i dalje do kraja, do njegova konačnog dolaska. Prizor stada, lik pastira, činjenica ovčinjaka slike su koje mnogo govore. Danas zagonetnije negoli nekoć, jer ne živimo tako blizu prirodi i svemu onomu što se događa na otvorenim prostranstvima livada i pašnjaka. Grad nas je zatvorio u svoje ulice i tek na televiziji možemo vidjeti prizore koji su u Isusovo vrijeme bili svakodnevna slika. Isus govori o ozbiljnosti pastirskog posla. Nije to neko bezbrižno sviranje na fruli i dosadno hodanje za stadom. To je ozbiljna briga. Isus se poistovjećuje s pastirom. On to čini otvoreno i bez nekih prikrivenih nakana i skrivenih igara. On poznaje svaku ovcu po imenu. Ide ispred njih. One ga slušaju i poznaju njegov glas. One ga slijede i idu za njim. Stalo mu je do stada. Isus suprotstavlja dobromu pastiru najamnika, tuđinca i krivog pastira. Takav ne ulazi na vrata. On je kradljivac i razbojnik. On dolazi da bi ukrao, ubio i uništio. Nije mu stalo do stada, nego do svojeg profita.
U ovoj tako jasnoj slici Isus nam riše one koje sam poziva da se brinu za vjernike, za ljude zbog kojih je on dao svoj život i tako se pokazao kao istinski i pravi Pastir. Ova slika pastira prvim je kršćanima pose­bno bila prisutna u svijesti. Tako su Isusa najradije predočivali i on je kao Dobri Pastir najviše živio u njihovoj svijesti.
Gospodine, molim te za sve svećenike koje si pozvao da doista budu pastiri tvoga stada. Nije to nimalo lako. Današnji čovjek lako zaluta, a svijet mu nudi mnoštvo načina kojima ga odvlači iz zajednice kojoj pripada. Molim te za svećenike da budu vjerni svojem pozivu i svojoj zadaći. Da ih obavljaju otvoreno, odvažno i ponizno. Molim te za svećenika koji me krstio i uveo u zajednicu vjernika. Molim te za one svećenike koji su služili misu, a ja sam na njoj bio prisutan i pričešćivao se. Molim te i za one koji su mi opraštali grijehe u sv. ispovijedi i tako me ponovno primali u zajednicu. Nagradi njihov trud i nastojanje.
Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.
Isus voli konkretne slike kojima želi ljudima protumačiti zašto je došao i do čega mu je stalo. Tako jasno govori da je on vrata. Dobro znamo što znače vrata. Ona su prolaz, ulaz i izlaz. Ići kroz njih znači ulaziti legalno i legitimno. Nasilni ulazak kroz njih ili mimo njih znak je nepoštenja i loših nakana. Isus se sam poistovjetio s vratima. On daje da netko može ući i izići. On daje nove prostore i prostranstva. Mi smo često zatvoreni u svoje okruge i stilove života, u kojima se vrtimo u monotonoj svakodnevici. Posao, jelo, spavanje i ponovno iz početka. Isus nam želi otvoriti horizonte. Uvodi nas u svijet ljubavi i istinskog života. Upozorava nas da ima onih koji se žele pokazati dobrohotnima i plemenitima, a zapravo su kradljivci koji imaju svoje interese. Gospodine, pomozi mi da znam razaznati što me to u mojem životu odvodi od pravih vrijednosti. Sto se to uvlači u moj život poput kradljivca koji uništava i nije mu stalo da uspijem i da se razvijam kao dobro biće. Toliko je ponuda oko mene koje se predočuju ispravnima i dobrima, a na kraju me odvode i zarobljuju. Pomozi mi da ih mogu prepoznati i da se mogu oprijeti njihovim zlim nakanama.
Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Ovo je vrhunac onoga što Isus nudi. Kada daje, onda je to uvijek obilna i natrešena mjera. Isus ne kalkulira i ne računa kao mi. On daje obilno i uvijek više nego što očekujemo. Mi smo, naprotiv, kalku-lanti. Stalno važemo i mjerimo koliko smo dali i što smo dobili. Kod Isusa nije tako. On je, jednostavno veći, od našega srca. Ne da se nikada nadmašiti u velikodušnosti i darežljivosti.
Gospodine, hvala ti što si došao da nam pokažeš kako se velikodušno daje. Želiš da nam život bude istinski i pravi. Da bude obilan. Hvala što ne škrtariš sa svojom ljubavlju i milošću. Hvala ti za život koji si mi darovao. Ničim ga nisam zaslužio. Nikad ti nisam pravo zahvalio za svoj život. Otvori i moje škrto i skučeno srce. Da se ne bojim dati. Da se na strašim tebi potpuno predati sve što imam i što jesam. Tako ću onda biti istinski bogat i imat ću život u izobilju.

Mirko Nikolić