Posljednja večera, koju je Isus proslavio s dvanaestoricom apostola,bila je svečana Pashalna gozba. Kod te velike Pashalne gozbe domaćin kuće je izgovarao veliko zahvaljivanje za spas Božjeg naroda iz egipatskog ropstva. Tada je Bog izbavio svoj narod iz ropstva. On ih je velikim čudesnim djelima sačuvao od neprijateljskih zasjeda. Bog je svoj narod godinama hranio u pustinji, on ih je vodio, poučavao i štitio. Sva ta velika Božja djela dolazila su do izražaja za vrijeme Pashalne gozbe. I sam Isus kod Posljednje večere izgovorio je zahvalnu molitvu.
Isus je izgovorio riječi koje izražavaju najveće od svih čudesa, najveće djelo Božje ljubavi: Isus daje svoj život za svoj narod! Isus prolijeva svoju krv za svoj narod ! Bog spašava svoj narod na taj način, što im šalje Izbavitelja, Otkupitelja. Isus daje zadovoljštinu za grijehe svog naroda. Svaki onaj koji se u vjeri ujedinuje s Isusom prima oproštenje vlastitih grijeha i uzima udjela u Kristovoj slavi.
***
Isus ne šalje druge da prolijevaju svoju krv, ne traži da drugi daju svoj život. On to čini za nas i svoje tijelo i svoju krv pod prilikama kruha i vina daje nama i tako zauvijek ostaje s nama, u svojoj Crkvi...
Naređuje da to nikada ne zaboravimo nego da to činimo njemu na spomen.
Tako nismo sami. Sam Isus je s nama.On sam sjedi sa svojima za stolom.On sam pruža svoje tijelo i svoju krv. On sam ih ujedinjuje sa samim sobom. Kada Isus lomi kruh, prepoznaju ga, Onoga, čiji je život slomljen na križu na Golgoti. Lomljenje kruha je najdublji znak Njegove ljubavi: „ Veće ljubavi nitko nema od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“(Iv. 15, 13).
***
Gospodine, je li istina?
Gospodine, jesi li uistinu među nama?
Da li mi stvarno daješ svoju ljubav?
Svoje tijelo?
Gospodine, dopusti da još jednom počnem od početka vjerovati u tebe,
vjerovati u tvoja djela ljubavi.
Isuse, neka mi bude kao Tomi kada je rekao: Gospodin moj i Bog moj.
( Prema H. Madinger, Sveta Misa, str 93 – 97 Đakovo 2005.)
.gif)
