Iz Govora svetoga Petra Krizologa, biskupa O otajstvu utjelovljenja

Kad djevica začne, te djevica rodi i ostane djevica, to nije obično, nego je znak; nije posrijedi uzročnost, nego krepost; posrijedi je začetnik, a ne narav; i nije riječ o nečemu općenitom, nego o jedinstvenom. To je božansko, a ne ljudsko. Nije bila nužda da se Krist rodi, nego mogućnost; bijaše to otajstvo milosti, namirenje ljudskog spasenja. Onaj koji je, nerođen, načinio čovjeka od netaknuta gliba, sam se rađajući načini čovjeka od netaknuta tijela. Ruka koja se za naše oblikovanje udostoja uzeti blato, za naše se popravljanje udostoja uzeti i tijelo. Stvorenju je dakle na čast, a Stvoritelju nije nepravda što se Stvoritelj nalazi u svom stvorenju Bog u tijelu.

Zašto se, čovječe, sam sebi činiš tako bez cijene, kad si tako dragocjen Bogu? Zašto samog sebe tako obeščaš ćuješ kad te Bog toliko časti? Čemu tražiš odakle si stvoren a ne istražuješ radi čega si stvoren? Zar nije sve ovo što vidiš u svijetu učinjeno zato da ti bude stan? Svjetlo što ti je uliveno otklanja okolne tmine; za te je odmjerena noć i omeđen dan; za te raznolikim sjajem sija sunce, mjesec i zvijezde; za te su na zemlji cvijeće, gajevi i plodovi; za te je stvoreno čudesno mnoštvo životinja u zraku, na poljima i krasnoj vodi — da tužna osamljenost ne pomuti veselje novoga doba.    
K tome, tvoj je Stvoritelj još nešto izmislio što uvećava tvoju čast: u te je postavio svoju sliku,da bi vidljiva slika učinila prisutnim utemeljiteljem, koji je za zemlju nevidljiv. Dao ti je da ga zastupaš u zemaljskim stvarima, da ne bi tako širok posjed svijeta bio ukraden Gospodnjem zamjeniku. Što je Bog po sebi učinio u tebi, blagostivo uze na se.  Htjede da ga doista vide u čovjeku, u kojemu je ranije ushtio da ga vide u slici.

Učinio je da i osobno bude onaj koga je ranije prihvatio da mu bude kao slika. Krist se dakle rada da bi svojim rođenjem obnovio iskvarenu narav. Postaje dijete; prima hranu; prolazi razne dobi, da bi obnovio onu jednu, savršenu i trajnu« dob što ju je on načinio: nosi čovjeka, da on ne mogne više pasti, i onoga koga stvori zemaljskim učini nebeskim. Oživljenog ljudskim duhom oživljuje za božanski duh, i tako ga cjelovito uvodi u Boga da u njemu ne ostane ništa što pripada grijehu, smrti, trudu, boli i zemlji. Sve to čini Gospodin naš Isus krist koji živi i kraljuje s Ocem u jedinstvu duha Svetoga Bog sada i uvijek i kroz besmrtne vijeke vjekova Amen.