"O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka" (Ps 89, 2)

U apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće, napisao sam o tome: "Ta će gorljivost pobuditi u Crkvi novi misionarski duh koji neće moći biti povjeren malom broju ‘stručnjaka’, već će morati obuhvatiti odgovornost svih članova Božjeg naroda. Tko je uistinu susreo Krista, ne može ga držati za sebe, nego ga mora naviještati. Potreban je novi apostolski zamah, življen kao svakodnevna zauzetost zajednica i kršćanskih skupina… Kristova ponuda treba biti svima dana s povjerenjem. Bit će upućena odraslima, obiteljima, mladima, djeci, bez da se ikada prešute najradikalniji zahtjevi evanđeoske poruke, ali izlazeći ususret zahtjevima svakoga pojedinca, što se tiče osjetljivosti i govora prema primjeru sv. Pavla koji je rekao: ‘Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim’ (1 Kor 9, 22)" (br. 40).

Poziv na misije ima jedinstvenu žurnost, napose ako promatramo onaj dio čovječanstva koji Isusa ne poznaje ili ga ne priznaje. Da, braćo i sestre, misija ad gentes, svim narodima, danas je važnija no ikad. U srcu čuvam utisnuto lice čovječanstva koje sam imao priliku promatrati na svojim hodočašćima; to je Kristovo lice koje se odražava na licima siromašnih i onih koji trpe; Kristovo lice koje se zrcali na onima koji lutaju "kao ovce bez pastira" (Mk 6, 34). Svaki muškarac i svaka žena imaju pravo biti poučeni "u mnogočemu" (isto).

Misije su "radosni navještaj dara koji je za sve, i koji se nudi svima s najvećim poštivanjem svačije slobode. To je dar objave Boga-Ljubavi koji je ‘tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca’ (Iv 3, 16 ) ... Tako se Crkva ne može osloboditi misijske djelatnosti među narodima i prvotna zadaća onoga što zovemo missio ad gentes ostaje naviještaj da je Krist ‘Put Istina i Život’ (Iv 14, 6) u kojemu ljudi nalaze spasenje" (Ulaskom u novo tisućljeće, 56). To je poziv svima, to je žurni apel svima i zahtijeva spreman i velikodušan odgovor. Moramo krenuti! Treba poći na put bez oklijevanja, poput Marije, Isusove Majke, poput pastira, probuđenih prvim navještajem anđela, poput Magdalene kada je ugledala Uskrsnuloga. "Naš korak, na početku ovoga novog stoljeća, treba biti hitriji u prolaženju putovima svijeta... Svake nedjelje uskrsnuli Krist upućuje nam nešto poput poziva u dvoranu Posljednje večere, gdje se uvečer ‘prvoga dana poslije subote’ (Iv 20 ,19 ) predstavio svojima, kako bi u njih ‘dahnuo’ životvorni dar Duha i kako bi ih uveo u veliku pustolovinu evangelizacije" (isto, 58).

U homiliji na završetku Velikog jubileja 6. siječnja 2001. rekao sam: "Moramo ponovno krenuti od Krista s duhovskim žarom i s obnovljenim zanosom. Krenuti od njega nadasve u svakidašnjem nastojanju oko svetosti, po molitvi i slušanju njegove Riječi. Ponovno krenuti od njega da svjedočimo njegovu ljubav" (br. 8).

Zato:

Kreni opet od Krista, ti koji si našao milosrđe.
Kreni opet od Krista, ti koji si oprostio i zadobio oproštenje.
Kreni opet od Krista, ti koji si upoznao bol i trpljenje.
Kreni opet od Krista, ti koji si kušan mlakošću: godina milosti je beskrajna.
Kreni opet od Krista, Crkvo novog tisućljeća.
Pjevaj i hodaj!

Neka nas Marija, Majka Crkve, Zvijezda evangelizacije, prati na našem putu, kao što je na Duhove ostala s učenicima. Njoj se s pouzdanjem obraćamo, da nam Gospodin po njezinu zagovoru udijeli dar ustrajnosti u misionarskom poslanju, koje se tiče cijele crkvene zajednice.

S tim osjećajima sve vas blagoslivljam.

Ivan Pavao II