Hvali, Sion, Spasitelja, Vođu svog i Učitelja pjesmama i popijevkom.
Uzdiži ga iznad svega, nećeš preveć hvalit njega niti kojom pohvalom.
Slava evo velika je: živi kruh što život daje častit nam je ovaj dan.
Kruh što bi kod svetog stola među dvanaest apostola podijeljen i blagovan.
Pojmo punom, jasnom riječi, neka milo klikće, ječi srdaca nam skladan glas.
Blagdan slavni svetkujemo, ustanovu spominjemo Gozbe što je dade Spas.
Novog Kralja stol je ovo, na njem evo Janje novo, starom Vazmu dođe kraj.
Nesta slika toga trena, ispred zbilje minu sjena, tminu progna sunčev sjaj.
Poučeni kako treba prinosimo dare neba u žrtvi spasonosnoj.
Nauke nam svete glase: kruh u tijelo pretvara se, vino u krv Gospodnju.
Ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu.
U dva lika tu se taje silne stvari kojima je tek vanjština razlikom.
Tijelo hrana, krv je piće, Kristovo je ipak biće sve pod svakom prilikom.
Kad ga primaš, nije dio, nije kriška nego cio ljudima se predaje.
Jeo jedan, jelo trista, svaki prima svega Krista, nit ga jelom nestaje.
Dobar, opak, blaguju ga, kob je ipak svakom druga: život ili smrtni mrak.
Smrt je zlima, dobrim žice, gledaj: isti kruh i piće, plod toliko nejednak.
Kad je tajna razlomljena, znaj da čest joj odijeljena ko cjelina vrijedi njena, jer u svakoj sav je dar.
Nit se mijenja što pri tome stas il' stanje sakritome: prilike se samo lome, ne trga se sama stvar.
Što sam stvori ono veče, Krist to isto tvorit reče dovijeka na spomen svoj.
Anđeoske eto hrane, putnici se njome hrane; to je kruh za odabrane, ne daje se svijetu zlom.
Davno mu je spominjanje Izakovo žrtvovanje, izraelskog Vazma janje, mana, hrana pustinjom.
Dobar pastir, pravo jelo, smiluj nam se, Janje bijelo, daj nam hranu, svoje Tijelo, brani, vodi stado cijelo k strani žica blaženog.
Silni Bože što nam jesti
na zemaljskoj daješ cesti:
daj nam gore s tobom sjesti,
među vece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog. Amen, aleluja!
.gif)
