Obična mala žarulja može primiti veoma maleni dio svijetla i topline većeg ili manjeg izvora. Što je veći izvor, može je podijeliti na veći broj žarulja. Kad bi primili svu jačinu struje, žarulja bi, kažemo, izgorjela, rastalila se, nestala… Mora biti u odgovarajućem odnosu prema izvoru, povezana.
Ali i mali prekid povezanosti žarulje sa središnjicom dostatan je da nema ni svijetla ni topline…
Naša mala zemlja prima beskrajni maleni dio žara i svijetlosti golemog Sunca udaljenog oko 150 milijuna km. Kad bi se približila previše Suncu, izgorjela bi, postala bez života. Bez života postala bi i kad bi bila predaleko od njega. Zar je ovaj položaj Zemlje slučajan, nastao sam od sebe?
Čovjek teži prema Suncu poput Ikara iz davne priče i danas. Kada želi pocrnjeti ili neoprezno u nj gledati. Može izgorjeti, može oslijepiti i na zemlji. Treba biti veoma oprezan.
Ali Sunce ni Zemlju ne može obasjavati ni grijati bez nje same. Čudno, ali Zemlja je uporište sunčanim zrakama za ostvarenje svoje učinkovitosti…
Čovjek vjernik teži i k Bogu, htio bi ga voljeti, biti mu blizu, postati kao on. Htio ga je, i danas ga želi, i nadići i dizati se protiv njega.
Ali Bog je nedostupan. Čovječe, lice moje ne možeš vidjeti, mene gledati i ostati živ nije moguće, sam nam poručuje u Bibliji.
K meni doći isto ti je nemoguće, u svojoj neizmjernosti i nedostupnosti on sve nadilazi.
A ipak u svojoj dobroti i ljubavi došao je k nama i nama se objavio na nama shvatljivi način. Trojedini, neshvatljivi u svojoj Riječi po Djevici Mariji postaje čovjekom. Zauvijek se sjedinio i čudesno ostao s nama u presvetoj Euharistiji, u svojoj crkvi, u svojoj riječi, u svojim otajstvima.
On nama bliži nego mi sami sebi. Mi postadosmo njegovo boravište, djeca njegova predraga, sinovi i kćeri već sada na Zemlji. A zove nas i priprema ovdje za dolazak k njemu u vječnost. Ali ne na silu! I ne bez nas. I kao što Sunce ne može grijati Zemlju bez nje same, tako ni Bog ne će nas / bez našeg pristanka.
Stvorio nas je bez nas, ali nas ne želi spasiti bez nas, reče jedan svetac.
Trojice sveta, Oče, Sine, Duše,
Svemirom cijelim odzvanja ti hvala:
Srca zanosi, duše nam za žari
Svojom dobrotom!
Svesilni Oče, Stvoritelju svega,
Život nam daješ, sliku svoga lica:
Postići daj nam obećane dare
Vjere nam svete.
Odsjeve Očev, Sine Boga živog,
Ti bratom našim nazivaš se rado:
Životni trsu, daj da loze tvoje
Urode plodom.
Ljubavi, vatro, Bože Duše Sveti,
Snažno i blago upravljaš ti svime:
Duh nam prosvjetljuj, pokreći nam srca
Ljubavlju svojom.
Goste preslatki, Trojice božanska,
Čuvaj nas uvjek sjedinjene s tobom,
U društvu svetih dok ne zapjevamo
Vječnu ti hvalu. Amen.
Vaš župnik mons. Petrović
.gif)
